Vesti

Završno majsko sređivanje zasada godži bodica - tajni život biljaka

 

Dnevni časopis VEČERNJE NOVOSTI online u izdanju od 17. avgusta 2009. godine objavile su članak pod nazivom “TAJNI ŽIVOT BILJAKA” koji u izvornom tekstu prenosimo:

“Da biljke imaju dušu ali ne i osećanja, kako je nekada tvrdio Aristotel, verovalo se do 18. veka, kada je botaničar Karl fon Line izjavio da se biljke razlikuju od ljudi i životinja jedino po tome što se ne kreću. Međutim, i ovo mišljenje je opovrgnuto, jer je Čarls Darvin dokazao da se svaki čokot loze nezavisno pokreće, ali i da biljke obavljaju ovakve pokrete samo ako od toga imaju koristi. Početkom 20. veka otkriće bečkog biologa Raula Fransa, da se biljke kreću potpuno slobodno, šokiralo je naučnike i filozofe prirode. Svoje kolege zapanjio je tvrdnjom da se biljke pokreću, kao ljudi i životinje, ali mi to ne možemo primetiti jer su pokreti suviše spori za naše čulo vida. Sposobnost biljke da odabere pravilan i pametan smer kretanja potkrepio je dokazom sa biljkom puzavicom, koja raste uvek u smeru nečega za šta može da se zakači. Ukoliko joj premestimo to uporište, ona će za nekoliko sati potpuno promeniti smer kretanja i ponovo poći prema njemu. Kada je između biljke i tog "oslonca" stavio lavirint sa nekoliko prolaza i samo jednim izlazom kroz koji je morala da se provuče, ona je opet nepogrešivo izabrala put izlaza. Biljka je uvek rasla u smeru gde postoji oslonac oko kojeg će se uviti. Frans tvrdi da biljke imaju sva svojstva živih bića, da neprestano motre, prate i registruju sva dešavanja u svojoj okolini i reaguju na njih. Dokazao je i čudesne, gotovo neverovatne sposobnosti biljaka: da imaju postavljen cilj i nameru koju sprovode u delo, da mogu da traže i pronalaze to na svoj, specifičan način, da zapažaju svet oko sebe i reaguju na njega.

Obavljeni su brojni eksperimenti za proveravanje reakcija, ponašanja, pa čak i emocija biljaka. Došlo se do mnogih otkrića koja su bacile novo svetlo na stara verovanja. Za neke ljude kaže se da imaju "srećnu ruku" i da im biljke uspevaju ne samo zato što sa njima pravilno postupaju, nego što ih, izgleda, zaista vole. Priča se da su se u stara vremena ljudi morali izviniti zovi pre nego što bi sasekli drvo. Posle više od 2000 godina shvatamo da biljke zaista poštuju takav odnos. Priča novijeg datuma indijskog naučnika Jagadisa Chadre Posea je o boru kojem su dali hloroform da bi mu ublažili emocionalni šok zbog presađivanja. Takođe, Pose je primetio da se od previše ugljendioksida biljka može ugušiti, a da uz pomoću kiseonika može ponovo oživeti.

Očigledno, ako idete tako daleko da uopšte nastojite da razumete biljku, ona vam se mora svideti i morate želeti da bude zdrava. Neke osobe gledaju na svoje biljke samo kao na ukras prostorije, dok druge sa njima postupaju kao sa živim bićima i daju sve od sebe da srećno žive poštujući njihove potrebe. Posmatrači su uočili da biljke u nekom izložbenom prostoru, izgubljene među drugim lepim izloženim predmetima, slabije uspevaju nego one u blizini ulaza, gde im se prolaznici stalno dive. Danas se veruje da biljke reaguju na muziku, a eksperimenti pokazuju da rastu u pravcu odakle dopiru zvuci Baha, Hendla i Mocarta, dok se, što je zanimljivo, okreću od modernog roka. Veruje se da biljke bolje uspevaju uz stalno prisustvo zvuka, nego u tišini.

Američki stručnjak za detektore laži Kliv Bakster izveo je niz ogleda stavljajući na biljke elektrode aparata za otkrivanje laži. Rezultati su bili zapanjujući. Otkrio je da se biljka uzbudi čim on pomisli da zapali list, čak i pre nego što zapali šibicu. Aparati su zabeležili reakciju biljke i na namere čoveka. Biljka koja je prethodno bila suočena sa nekim ko je nameravao da je povredi, klone čim se mogući "krivac" pojavi u sobi. Bakster je čak pokazao da biljke imaju moć sećanja i mogu prepoznati osobu koja im je ranije nanela zlo.

Veliki svetski biolozi i hemičari Bekster, Frans i Vogel tvrde da biljke bolje vide od čoveka, da mogu da predskazuju budućnost, pa i da čitaju ljudske misli. Istraživanja koja su obavljena u čuvenom botaničkom vrtu Kev Gardens, dokazala su da biljke imaju senzore kojima mogu predvideti potrese, vulkanske erupcije, dolazak tornada, ciklona i uragana.

Uz brojne nove teorije o psihologiji biljaka, ljudi ponovo počinju da posmatraju svoje biljke. Dok će samo ekstremisti izjaviti da se biljka nada, boji ili želi, više se ne smatra apsurdnim pitati se ispušta li biljka zaista tihi krik kad joj se odreže list ili cvet. Idete li u korak sa naučnim razmišljanjima ili ne, ljubav prema biljkama očigledno je dovoljan razlog da o tome nešto više znate. A pomoći joj da raste uz neku pohvalu i ohrabrenje isto je što i želeti da bude uz vas srećna i zdrava.”